Soba je bila mala, sa okruglim stolom za četvoro, pripijenim uza zid. Prekoputa stola nalazila se uska kuhinja koju je od drugog dela sobe razdvajao tanki pregradni zid do visine kukova. Kada bi Ružica ustala, njeni mesnati bokovi preneli bi lelujanje na donji rub širokog, šarenog […]
Proći kroz ulicu Nade Tomić je kao otići na malo more. Uz drvorede koji leti zadržavaju hlad, i tihe pločnike stvorene za korak, nemoguće je ne videti njenu lepotu. Ipak, ona ima nešto svoje, nešto što je čini Mestom, ili je možda shodno reći i – […]
Vrhovi najmlađih grana pružaju se ka nebu. Kao linije mojih reči, ne znaju kuda su krenule. Žive da rastu. Da bi pored njih stala ptica, i da bi ih pogledom okrznuo putnik, moraju da rastu. Da bi onaj koji prolazi u njima isprepletanim video lice onog […]
Stajala sam bosa na hladnim kuhinjskim pločicama. Njihova smeđa, patinasta boja je na zidu uokvirivala neuredan pejzaž komšijskih krovova i oluka rđavih od trajanja. Sasušena stabla stajala su nepomično između njih, sada već mokra od iznenadnog pljuska. Poslednje kapi kiše cedile su se iz maglovitih oblaka, […]
I dalje je zima. Nekud sam se zažurila, ponovo. Čini se da se trudim da nagoveštaj nove sezone svaki put preduhitrim i stignem na odredište pre njega, spremna. Prvo dođem ja, onda dođe proleće, a zimu sam samo u slutnji videla, dok je oko mene bila […]
Prozori drveni, duguljasti, sa staklom zamagljenim od godina; staklom upijenog zelenila, od disanja uličnih drvoreda. Mala ograda sa dva porozna betonska stuba i potamneli oluk od istanjenog metala kao da postoje zajedno, samo za onu najsitniju kišu. Lupkanje đonova svakog ko prođe u saglasju je sa […]
Možda je sam. Čega ima u tome gde nismo sad? Život se kazuje nekim potpuno drugim rečima, različitim od onog o čemu mislimo da treba govoriti. Da je taj čovek pri odlasku rekao: ,,Voda je u kafi vrela”, shvatila bih na trenutak. Sada teram naučenu ljubav […]

  Copyright © All rights reserved